HR - Ljudski Resursi - Bosna i Hercegovina

Kora hljeba postala ukusnija u bijelom svijetu

Da je hljeb u tuđini postao ukusniji, govore podaci ankete Zavoda za statistiku RS, gdje se navodi da je u prvom tromjesečju 2023. godine broj aktivno radno sposobnog stanovništva pao gotovo za procenat u odnosu na kraj 2022. godine.

Posebno zabrinjava činjenica da je više od polovine radno sposobnih u Srpskoj potpuno radno neaktivno (52,6 odsto), a tome su, prema riječima stručnjaka, doprinijeli brojni faktori, poput odlaska građana na sezonske poslove u regiji, trajnog napuštanja BiH, loših uslova rada, snažne inflacije...

Prema posljednjim podacima, Republika Srpska ima oko 330.000 radnika. Istovremeno, nezvanične procjene sa polovine prošle godine govore da u Srpskoj živi 1.120.126 stanovnika.

Bilo kako bilo, koristeći ono na šta se pozivaju nadležni, vidljivo je da je tek nešto više od trećine stanovništva Republike Srpske u radnom odnosu, ali i da niko ne izlazi sa preciznim podacima koliko je tačno radno sposobnih od tih 1,12 miliona.

Ono što je jasno, kaže struka, u privrednom sektoru Republike Srpske nema oblasti u kojoj ne nedostaje kvalitetne radne snage.

"Mi ističemo koliko je uvijek manje nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, ali isto tako Zavod za statistiku pokazuje i kakvo je stanje zaposlenosti, prije svega u prerađivačkoj industriji. I tu vidimo da su trendovi negativni. Ovo upućuje na to da dosta aktivne radne snage napušta Srpsku idući prije svega za sezonskim poslovima u Hrvatsku u oblasti turizma i usluga, te Njemačku i Sloveniju u oblasti građevinarstva i potreba za vozačima. Sve to daje cifru koju je dao Zavod za statistiku RS. Tako suvoparan podatak pokazuje nešto, ali dio tih radnika povlači domaća privreda, no evidentno je da dio tih radnika odlazi iz Republike Srpske i BiH", navodi Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.

Oni koji predstavljaju radnike još su više ogorčeni na aktuelnu situaciju, jer, kako tvrde, ne odlaze samo pojedinci, već čitave porodice. Navode da Srpska ima veliki problem zbog činjenice da se sindikati ne mogu dogovoriti sa poslodavcima.

"Dugo je to trajalo sa našim poslodavcima u Republici Srpskoj sa zahtjevima sindikata da pregovaramo o kolektivnim ugovorima, visinama plata radnika, uslovima i primjeni Zakona o radu. Od 2016. godine mi nemamo nijednog granskog ugovora u privredi, zato što Unija udruženja poslodavaca sa svojim granskim sindikatima nije željela da pregovara niti da riješi te kolektivne ugovore", poručuje za "Nezavisne novine" Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata RS za privredu.

On ističe kako se sada poslodavci žale da nemaju radnika i da po njih idu u inostranstvo, ali da to nije rješenje.

"Poslodavci se hvale da su povećali nominalne plate u zadnje tri ili četiri godine, a u stvari to povećanje ne znači ništa ako nema realnog povećanja, jer inflacija nije ista za osnovne životne namirnice i za luksuznu robu. Pa, samo na hranu prosječna četvoročlana porodica mora dati oko 1.100 KM mjesečno, a to nije ni prosječna plata u prerađivačkoj industriji RS. Zato poslodavci i imaju problem sa nedostatkom radne snage. Njima uvoz radnika neće riješiti probleme. Evo, sada oni u 2023. mogu dobiti 1.400 radnih dozvola, a to su radnici koji su već ovdje plus novi što će doći. To ne znači ništa na naših oko 330.000 radnika, koliko trenutno imamo", kaže Ružičić, dodajuću da su radnici u realnom sektoru u Srpskoj u dobroj mjeri svedeni na najnižu platu.

"Zar je normalno da NK, KV radnik, inžinjer i slično imaju minimalac sa osnovicom. Mi smo za 1. maj rekli da taj neto minimalac garantuje dnevnicu za jedva dva hljeba. Ne mogu se kupiti dva osnovna hljeba od 550 g, a cijela dnevnica ne može da obezbijedi kilogram mesa", poručuje on.

Marko Đogo, dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, tvrdi da je prema podacima kojima on raspolaže, u Srpskoj svega jedna trećina ukupnog stanovništva radno aktivna.

"Prosjek u Evropi je da je 60-65 odsto od ukupnog stanovništva radno aktivno. Kod nas su izražene posljedice rata, još više demografije, u smislu seljenja onog najaktivnijeg stanovništva, pa ovdje ostaju penzioneri ili djeca koja još nisu otišla", ističe Đogo, upozoravajući da je teško okrenuti situaciju u našu korist.

"To su dugoročni procesi. Za početak treba napraviti atmosferu i prilike koje će ovdje zadržavati ljude, kako oni u velikom broju ne bi odlazili. A o tome da vratimo ljude koji su već otišli, ne treba ni razmišljati", zaključio je Đogo.